Photo Montenegro

Ada Bojana je nastala, prema predanju, tako što se u 17. ili 19. vijeku nakon nevremena, u blizini dva manja ostrva, nasukao brod-jedrenjak „Merito“. Godinama se na olupinu ovog broda i obližnja dva ostrvca taložio riječni nanos od kojega je najprije nastao sprud, a zatim i ostrvo. Ovo ostrvo je vremenom rijeku Bojanu podjelilo na dva kraka. Za vrijeme hladnog rata, Ada je bila vojna zona sa strogo čuvanom granicom. To je uslovilo da su njeni pojedini djelovi i danas ostali potpuno netaknuti. Ada Bojana ima oblik trougla. Sa jedne strane je zapljuskuje Jadransko more, a sa druge dvije rijeka Bojana. Plaža okrenuta ka moru je pješčana i duga je oko 3 km. Plaža i morsko dno su prekriveni sitnim pijeskom. Desni rukavac rijeke Bojane dijeli ostrvo od 13 km dugačke ulcinjske Velike plaže. Najbliže mjesto je selo Štoj, odnosno grad Ulcinj.Adu Bojanu krasi suptropsko i mediteransko rastinje, a neke od biljnih i životinjskih vrsta su jedinstvene u Evropi. Upravo gusta i bujna vegetacija daje Adi čar Amazonije i zajedno s neobičnim životinjskim svijetom pretvara je u poseban mikroekološki prostor. Zaleđe plaže čine dine iza kojih se nalaze jedinstvena staništa na cijelom Mediteranu. Ornitološki značaj Ade Bojane ogleda se pre svega u značajnim kolonijama mnogih vrsta ptica gnjezdarica, između ostalih: čaplje kašikare, male bijele čaplje, sive čaplje, žute čapljice, itd.Na Adi se nalazi poznati turistički i naturistički centar. Nudistički kamp je napravljen 1973. godine. U turističkoj ponudi je boravak u kampu, bungalovima ili sojenicama na Bojani. Obale rijeke Bojane poznate su po ribarskim sojenicama, sa kojih mještani na tradicionalan način love ribu koja se može jesti u brojim ribljim restoranima. Sa druge strane Bojane postoji i divlji kamp.Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica poručuju da pritisak turista i vožnja rijekom predstavljaju uznemiravajući faktor za ptice gnezdarice, čije se kolonije nalaze na samoj Bojani a njihova sezona gnježđenja se poklapa sa sezonom dolaska turista. Ada Bojana je prestižno mjesto za surfanje na vjetru. Povoljni vjetrovi prave odlične talase koji omogućavaju surfanje i jedrenje. Na Adi Bojani se nalazi škola vind-surfa. Potencijali Ade Bojane zadovoljavaju i amatere i stroge kriterije profesionalaca. Početnicima pogoduje ravna linija vode jezerca na kome se uče prvi koraci u ovom sportu. Već sedmodnevna obuka kod profesionalnih učitelja omogućava uživanje na vjetru, a posle mjesec dana obuke dostupni su i vjetrovi na otvorenom moru. Na Adi Bojani još od 1975. godine radi i škola jahanja. Za kraj treba još reći da niđe nema takvog zalaska sunca kao na Adi Bojani.

preuzeto sa Wikipedie

Komovi se nalaze u istočnom dijelu Crne Gore između rijeka Lima, Tare i Drčka. Krečnjačkog su sastava i predstavljaju granicu sa Prokletijama. Osim Prokletijama okruženi su Bjelasicom i Planinicom.U početku je to samo bio Kom, ali 1878. godine plemenskom podjelom pašnjaka podijeljen je na Kučki, Ljevoriječki i Vasojevićki Kom. Baš tako se i zovu njegova tri vrha. Između Vasojevićkog i Kučkog nalazi se udolina Međukomlje nastala kao posljedica lednika. Komovi se smatraju jednom od najljepših planina u Crnoj Gori i šire. Veliki su izazov za planinare, avanturiste i ljubitelje prirode. Sa njegovih vrhova (Vasojevicki 2460mnm, Kučki 2487mnm, Ljevoriječki 2468 mnm) vidi se gotovo cijela Crna Gora. Baš zbog toga usponi na ove vrhove prestavljaju veliku atrakciju, kao i kružna tura oko Komova (18km). Mnogobrojni katuni nalaze se na okolnim visoravnima Štavna, Ljuban, Rogam, Turjak i Carine. Nekada su vrhovi Komova bili šiljati, ali su erozijom zaobljeni, a od erozivnog materijala stvoreni su sipari koji ih okružuju. Iako su sami vrhovi ogoljeni Komovi važe za planinu sa veoma bogatim biljnim svijetom. Otkriveno je čak više endema (Pančićev odoljen, Kemerov žuti mak, Valerijana bertiscea, Androsace mathildae…). Na obroncima Komova izvire Opasanica koja sa Verušom formira Taru. Komovi su bogati i šumama (bor, jela, smrča, hrast, bukva, javor, jasen, omorika, molika) i divljači (vuk, međed, divlja svinja,divokoza srna), te osim planinara i lovci su česti posjetioci. Visoravan Štavna predstavlja bazu i za jedne i za druge, tu su izgrađene planinarske kolibe i sa tog mjesta počinju sve akcije. Postoje prijedlozi da Komovi dobiju status Nacionalnog parka jer po ljepoti, posebnosti i sadržaju svakako to zaslužuju.

Legenda:

Legendi o Komovima ima više, a najčešći akteri su Vile sa Komova, pa tako i u ovoj. Jednom su se divokoze našle zarobljene među stijenama na Kučkom Komu. Za to su čuli Kuči i uputili se ka njima.Divokoze, međutim,  spasi glas iz Viline pećine koji naredi da se pozovu “Karimani s mora” da krampovima i maljevima rasjeku zidove Koma. Tako su oni razbili stijene i sve divokoze osim tri su pobjegle. ’Neka to bude ljudima tza večeru” presudi opet glas iz pećine.

Crkva Džamija se nalazi u Ulcinju. Objedinjuje period XIV – XVI vijek.U okviru tog starog zdanja nalazi se Crkva Sv. Marije, podignuta 1510. godine. Na zapadnoj strani crkve dobro je ocuvan prvobitni crkveni zid. U osnovi crkva ima nepravilni pravougaonik, sa jednim ulazom. U crkvi se cuva i portal sa renesansnim dovratnicama. Iznad vrata crkve nalazi se natpis i arhivolt. Nakon turskog osvajanja, crkva je 1693. pretvorena u gradsku dzamiju. Okulis crkve je zazidan, probijena su 4 nova prozora, prezidani su i bocni zidovi a dogradjen je i minaret. U objektu crkva – dzamija u Starom Ulcinju, danas je smjesten Arheoloski muzej grada.

Text: http://www.destination-montenegro.com

Godinje je selo u Crmnici udaljeno 4 kmod Virpazara u brdu iznad jezera. Selo broji oko 100 kuća. Posebno je iz više razloga, a glavni je naravno njegova nevjerovatna arhitektura seoskih kuća, koja je u oko upala čak i cjenjenim svjetskim arhitektama. Sve kuće, od kojih neke i iz srednjeg vijeka međusobno su povezane tunelima i hodnicima.Na taj način se iz prve kuće moglo doći do poslednje u selu. Pojedine, one više služile su kao osmatračnice za vrijeme napada Otomanskog cartsva. Upravo taj problem je i bio ključni za ovakavu neobičanu arhitekturu. No , to je i imalo rezultata jer je Godinje jednood rijetkih mjesta u CG koje nikad nije palo pod Tursku vlast. Koliko god pokušavali fa ga osvoje, Turke je nadmudrio uvjek taj sistem tunela. Zbog toga je i granica bila iznad sela. Zidovi kuća su debeli, imaju puškarnice, a na jednoj se nalazi i grb Crnojevića, apoznato je da je jedna kuća bila letnjikovac Balšića. Preko puta sela nalazi se i crkva Svetog Nikola i sa tog mjesta se pruža najljepši pogled na cijelo selo. Osim ratovanja sa Turcima, starosjedioci, bratstvo Lekovića (u ovome selu gotovo svi su Lekovići) se proslavilo i u oslobađanju Virpazara nakon Italijanske okupacije. Stanovništvo se bavilo, a i danas se bavi, uglavnom vinogradarstvom i manje stočarstvom. Upravo od čuvenih crmničkih vina Godinje ima najboli vranac, koji je tu i nastao. Čuveni su i godinjski luk i loza. Centar dešavanja u selu je bilo guvno u donjem djelu sela đe su održavana slavlja i priredbe. Selo obiluje i sa desetak izvora pitke vode, od kojih jedan ima i svoju legendu. Selo je danas prilično napušteno, ali radi se (doduše sporo) na njegovoj revitalizaciji kroz pospješivanje proizvodnje vina i turističu promociju.

Legenda o izvoru

“Pod lješkovinama ( lješnicima ) odigrao se, po predanju, jedan veoma čudan događaj. Osnivač bratstva Lekovića ( koji žive u selu Godinje ) – Leka, srio je jarca sa mokrom bradom. Jurivši za njim, sustigao ga je kod izvora. Tu ga je vidio kako pije vodu, i riješio da ga ubije, kako taj izvor nikada ne bi presušio. I dan danas, ovaj izvor, ni ljeti, ni zimi – ne presušuje.”

Crnogorska ljepotica u Londonu 1907. godine.

“Jedan događaj posebno je proslavio ovo selo u svijetu. Naime, u Londonu se 1907. godine održavalo takmičenje najljepših žena svijeta. Kralj Nikola je trebao da pošalje predstavnicu Crne Gore na to značajno takmičenje. Da bi pronašao najljepšu, kralj je poslao glasnike po crnogorskim selima da traže lijepe đevojke. Tako su naišli na lijepu Milenu Delibašić. S obzirom na tradicionalizam, njen otac se jako usprotivio šiljanju njegove kćerke na ovo takmičenje. Međutijem, na veliko insistiranje kralja Nikole, on je morao prihvatiti ovu odluku. Milena je na takmičenju bila najzapaženija. Mnogi su se otimali za njen ostanak u Londonu i dalji angažman, a čak joj je ponuđen i brak, od strane jednog velikog bogataša. Ipak, ona se vratila u domovinu i udala za momka Lekovića iz Godinja. Kada je kralj Nikola upitao, zašto se nije udala tamo, ona je odgovorila da je kralj nije poslao da se tamo uda, već da prikaže crnogorsku ljepotu. I danas se u Godinju, u jednoj od kuća Lekovića, čuvaju slike i isječci iz poznatih svjetskih novina, koje su objavile priču o ovoj prelijepoj Crnogorki, koja je odbila bogatstvo i slavu, i vratila se da živi u Crnu Goru, u veoma teškim uslovima.”

Plavsko jezero pripada Opštini Plav koja se nalazi na sjeveroistoku Crne Gore. Plavsko jezero je po površini najveće ledničko jezero u Crnoj Gori. Nalazi se u prostranoj Plavsko-gusinjskoj kotlini između Prokletija i Visitora, na 908 metara nadmorske visine, na mjestu gdje se na dolinu rijeke Ljuće nastavlja dolina Lima. Nastalo je prije 24 000 godina, krajem ledenog doba, kada je klima postala znatno toplija i kada su se otopili lednici na našim planinama. Prosječna širina mu je 920 metara, a najveća dubina 9 metara. Plavsko jezero ima eliptičan oblik. Dugo je u pravcu jug – sjever 2160 m, a najveća mu je širina 1490 m. Dužina obalske linije mu je 7520 m (pri srednjem vodostaju). Površina jezera je 1,99 km2, najveća dubina jezera je u njegovom središnjem dijelu 9,10 m. Nivo vode u jezeru nije isti tokom čitave godine, vec se mijenja u zavisnosti od količine otopljenog snijega i izlučivanja padavina u slivu. Dakle, u zavisnosti od priticaja vode Ljuče, padavina, otapanja snijega, oticaja Limom i isparavanja, na Plavskom jezeru se godišnje javljaju dva maksimuma vodostaja – u maju i decembru i dva minimuma – u oktobru i februaru. Prosjecna godišnja temperatura vode u jezeru iznosi 8,7 C. Jezero je najtoplije u avgustu, a u toku zimskih mjeseci je zaleđeno. Led se obično pojavljuje krajem decembra, ili početkom januara i zadržava do sredine, rjeđe do kraja februara. Preko dobro zaleđene površine jezera može se hodati.

Voda jezera je čista i providna do dubine od 4 m. Nijanse boja se mijenjaju tokom dana i godisnjih doba, zavisno od položaja sunca, priobalne vegetacije i sjenke koju baca Visitor. Obala jezera je niska, slabo razuđena. Znatan dio okoline jezera i plitki dio dosta je zatravljen. Plitki i priobalni pojas obrastao je bujnom vegetacijom. Plavsko jezero je bogato ribom, danas u jezeru ima mladice, pastrmke, štuke, klena, skobalja i mrene, a raznovrsnost ribljeg svijeta pruža dobre uslove za ribolov. Pored ribolova , kraj obala Plavskog jezera moguc je lov i na raznovrsnu pernatu divljač. Mogućnost lova, ribolova, kupanja i raznih sportova na vodi predstavljaju posebnu pogodnost za razvoj turizma.

O samom nastanku jezera postoje razne legende. Po jednoj, na mjestu današnjeg jezera u davna vremena Sveti Sava je sa svojom pratnjom, zanoćio u jednoj maloj varoši. Zanoćio je u kući nekog Janusa, ovaj ga je lijepo ugostio, ali mu je podmetnuo pijetla i optužio ga za krađu. Zbog ove teške uvrede, Sveti Sava prokune domaćina riječima ” Nit se porodio, nit se izrodio, a voda vas ponijela”. U tom času, sa svih strana udari voda i poplavi varoš i tako nastade jezero.Narod vjeruje da u jezeru ima jedan kazan koji je privezan za direk s alom i da je to ostavio Sveti sava kao dokaz ta je na tom mjestu bila varoš u kojoj je on nevin optužen za krađu. To mjesto je puno hladnih izvora i zove se Berberov vir. Po drugoj legend, jezero je nastalo od suza djevojke Plave koja je plakala zbog posvađane braće.

Plavskom jezeru prijeti izumiranje. I pored toga što se njegove vode obnavljaju na svakih pet dana, ono je iz godine u godinu sve manje, tako da æe za sto godina potpuno promijeniti izgled i svojstvo, a nakon toga jezero æe postati obièna bara. Rijeka Ljuča, koja donosi najveću količinu vode jezeru, usjekla je korito i stalno zasipa jezero nanosom razne krupnoće. Rijeka Lim, otoka jezera, takođe sve više usijeca korito kroz morenski nanos tako da se ovim procesima jezero smanjuje i uništava. Pored Plavskog jezera prolazi magistralni put Berane – Andrijevica – Plav – Gusinje.

Text: Anita

Grahovsko jezero je jeyerno na teritoriji opštine Nikšić, nadomak (4 km) Grahova po kojem je i dobilo ime. U pitanju je vještačko jezero izgrađeno poslije II svjetskog rata.Jezero je malo, dugačko svega 700m a široko 200m, dubine 25m (kod brane). Ipak to ne umanjuje njegov značaj koji ima za okolno stanovništvo. Naravno osim njegovog hidrenergetskog potencijala, služi za ribolov ,rekreaciju, navodnjavanje imanja i spas je od ljetnjih vrućina. Vodu dobija padavinama i otapanjem snijega,kao i Grahovskom rijekom, a gubi isparavanjem, ali nikad ne presušuje. U par navrata vršena je sanacije zbog propustnosti terena, koji je u potpunosti saniran 1982. Njegova turistička valorijzacija očekuje se sa otvaranjem regionalnog puta Risan – Žabljak.

Anegdota

Postoji i anegdota koja govori o izgradnji ovog jezera. Jedan istaknuti borac NOB-a je došao na ideju da izgradi ovo jezero i na tu temu razgovarao je sa tadašnjim predsjednikom NRCG Blažom Jovanovićem. Blažo nije bio oduševljen idejom, tvrdeći da nema finansijskih uslova za taj projekat. Borac je na to rekao “Ako je tako, ja ću se onda obratiti “Starom” (misleći na Tita). Blažo na to odgovori “Čekaj da tu stvar malo bolje razmotrimo, pa čemo vidjeti šta možemo uraditi”. Ne prođe dugo i brana je podignuta.