Photo Montenegro

Pivsko jezero je najveće vještačko jezero u Crnoj Gori, a drugo po veličini iza Skadarskog. Dužine je 42 km. Brana koja ga održava je visoka 220 m i jedna je od največih u Evropi. Pivsko jezero predstavlja najveći rezervoar pitke vode. Nastalo je u periodu 1967 – 1975. Zbog njega su izmješteni selo Plužine i Manastir Piva,a potpoljen je i dio kanjona. Iako je dosta toga žrtvovano, stvorena je nova ljepota, koja se još uvjek stidljivo koristi. Na jezeru je moguće voziti se čamcem, pecati, kupati, jedriti te u njegovoj okolini niču razna eko-sela.

Zbog gradnje brane na Pivi, manastir Piva, podignut u XVI vijeku, premješten je sa izvorišta rijeke na jednu zaravan devet kilometara od Plužina.
Od 1970. do 1982, naporima vodećih jugoslovenskih i stručnjaka Internacionalnog centra za konzervaciju i restauraciju kulturnih dobara, izmješten je, kamen po kamen, čitav objekat i 1.260 kvadratnih metara fresaka. Hram Uspenja Bogorodice građen je od 1573. do 1586. g. „trudom i podvigom i novcem sveosvećenoga mitropolita hercegovačkog, gospodina Savatija – docnije je bio patrijarh pećki i svih Srba“. Unutrašnje bogatstvo manastira u freskama, ikonama, knjigama i zapisima na njima, kao i u drugim stvarima, prosto odudara od njegove jednostavne spoljašnje forme. Freske pored južnih vrata nesumnjivo su u vezi sa osnivačima manastira. Uz ktitora Savatija naslikana je i stojeća figura u turskoj odeždi. Odista čudo: freska Turčina usred svetog pravoslavnog hrama. Izuzetan slučaj u našoj kulturnoj istoriji i evropskom zidnom slikarstvu.Među manastirskim vrijednostima svakako su tzv. krasna vrata u srednjem hramu, remek-djelo srednjovjekovne umjetnosti.
Ikonostas je rađen u tri faze. Najpre su nastale tri velike Longinove ikone (1573/4 g.), nakon toga je izrađen veliki duborezni krst sa ikonama na kojima su islikani Bogorodica i Sveti Jakov (1605 g.) i na kraju ikone koje je izradio Kozma (1638/9).
Manastir je dugo bio centar oslobodilačkog pokreta u pivskom kraju, a isto tako i kulturno-prosvjetni centar za jedan mnogo širi prostor. Tokom XVII i XVIII vijeka tu je bila škola.

Text: http://montenegro.travel

Bjelasica je za mnoge najljepša crnogorska planina. Nalazi se u srcu Crne Gore tj. u centralno-kontinentalnom dijelu, a tako se ravnomjerno grana u četiri pravca i zapravo ima oblik kruga. Njena i dužina i širina iznosi 30 kilometara. Površina oko 630 kvadratnih kilometara. Granice su dvije velike rijeke, Lim i Tara, a sa sjevera Ljuboviđa i Lepenica. Pripada opštinama Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Berane i Andrijevica.Planinu Bjelasicu karakterišu tri specifičnosti i važne komparativne prednosti: veoma laka prohodnost i pristupačnost do najviših planinskih vrhova, veliko bogatstvo šumskog fonda i bogatstvo tekućih voda. Planina ima izuzetno dobar potencijal za ski terene.
Bjelasica je za razliku od ostalih planina u regionu vulkanskog porijekla. Otuda, zelena ljeta, a bijele zime. I dok na Durmitoru ili Lovćenu vode propadaju, ovdje sve ostaje na površini, sliva se u mnogobrojne potoke i rijeke, od kojih je možda najvažnija i najljepša Biogradska Rijeka, koja se uliva i biser ove planine Biogradsko jezero. Od ostalih jezera nabrajamo Pešića jezero, Ursulovačko i Šiško.
Najviši vrh Bjelasice je Crna glava, visoka 2.139 metara.
Na južne padine planine Bjelasice se naslanjaju ništa manje živopisni lanci planine Komova.
Od 1990. godine na Bjelasici postoji i istoimeni ski-centar, sa 15 uređenih kilometara staza.

Wikipedia članak

Bojana  je 41 kilometar duga rijeka koja se nalazi na granici Crne Gore i Albanije. Otiče iz Skadarskog jezera i uliva se u Jadransko more. Teče u velikim krivinama sa prosečnim padom od 0,6 %. Drimnjača i rijeka Kiri donose u Bojanu velike količine nanosa, i ona bi mogla postati potpuno plovna jedino stalnim bagerovanjem.Vrlo je bogata ribom, (143 vrste). Na ušću u Jadransko more formira veliko riječno ostrvo koje se zove Ada Bojana. Jedan od rukavaca rijeke Drim uliva se u reku Bojanu.Karakteriše je niz tkz. dvojnosti:

1) Svega 8 km dna korita rijeke Bojane se nalaz iznad nivoa mora, što uslovljava pojavu i slane morske i slatke riječne vode u njenom koritu.

2) Druga dvojnost je izdražena u podzemnom vodotoku rijeke. U istom smjeru, jedan iznad drugog prema moru, teku površinski vodotok rijeke Bojane, i na dubini od oko 10 do 15 metara podzemni vodotok rijeke Bojane. 

3) Bojana se račva na dva vodotoka među kojima je ostrvo Ada Bojana.

4) Četvrta dvojnost rijeke Bojane ogleda se u dvojnm oscilacijama njenog vodostaja. Osim sezonskih oscilacija, postoje dnevne oscilacije izazvane plimom i osjekom.

O ostrvu Stari Ulcinj nije napisano mnogo. Nalazi se pri obali izmedju Bara i Ulcinja. Dobilo je ime po naselju, od kojeg su ostale samo ruševine. Na Venecijanskim kartama je bilo upisano kao Dolcigno Vecchio. Od tih ruševina danas se vide samo bedemi na njegovom zapadnom i sjeverozapadnom dijelu. Istočna i južna strane su strme i stjenovite. Naziru se i ostaci drugih građevina kao što su manje kuće, crkve, grobnice. Na njemu se mogu naći i komadi keramike iz doba antike. Danas je u potpunosti nenaseljeno i čeka svoju arheološku i turističku valorizaciju.

Šasko jezero nalazi se u oštini Ulcinj, tačnije u Ulcinjskom polju i drugo je po veličini u Crnoj Gori. Brojevima to izgleda ovako: dužina 3200m ,širina 1500, te brojke naravno variraju, pa se njegova površina kreće od 3,6 km2 do 5,3 km2.Nalazi se na jednom metru iznad mora i odlikuje ga kriptodepresija bas kao i Skadarsko. Vodu dobija od Međuriječke rijeke, nekoliko izvora i od Bojane kada joj je vodostaj visok )udaljena je svega 700m). Pri niskom vodostaju Bojane voda iz jezera se vraća u nju. Obala mu je močvarna , a voda dostiže temperaturu blizu 30 c ljeti. Veoma je bogato ribom (23 vrste), a predstavlja jedno od najbitnijih staništa ptica u Evropi. Još uvjek je slabo iskorišćeno u turističke svrhe, međutim očekuju se bolji dani.