Photo Montenegro

Kuća Verona se nalazi u zoni zvanoj Račica, uz samu morsku obalu i izolovana u odnosu na susjede. Ona svojim mirnim a razuđenim volumenom, proporcijama i arhitektonskim rječnikom, iako decenijama većim dijelom napuštena, odražava bitna svojstva gotičko-renesansnog vremena u kome je nastala.
Zgrada je pripadala kotorskoj plemićkoj porodici Bizanti od koje je, zajedno sa svim posjedima porodice Bizanti u Tivtu, oko 1760. godine otkupio kapetan Anton Andrijin Verona iz Prčanja.
Kuća Verona se sastoji iz tri dijela: naglašenog centralnog, pokrivenog četvorovodnim krovom i bočnih nižih krila nejednake dužine, pokrivenih dvovodnim krovom. Svi dijelovi imaju samo prizemlje i sprat. Kuća je zidana kamenom u nijansama sivkasto-zelene boje. Centralno postavljeni portal gotičkog prelomljenog luka zamijenjen je vjerovatno poslije 1760. godine novim baroknim portalom izrađenim u bunjatu. Lučni dio portala kasnije je zazidan i zamijenjen arhitravnim rješenjem sa upotrebom ravnog neprofilisanog kamenog bloka za nadvratnik. Gotičke karakteristike dvorišnog portala središnjeg dijela zgrade, na strani prema ograđenom vrtu, sačuvale su se i danas bez većih promjena.
Ova zgrada sa ograđenim prostranim vrtom, mandraćima, gumnom i bunarima, iako danas sa veoma osiromašenim repertoarom svoje prvobitne arhitekture, u najvjećoj mjeri reprezentuje način života i kulturu stanovanja srednjovjekovnih plemićkih porodica iz Kotora koje su imale svoja imanja na obalama Tivatskog zaliva.

text: www.bokabay.info

Kanli kula potiče iz turskog doba (16. vijek), bila je zatvor (otuda njeno ime na turskom jeziku i znaci “krvava kula”), a 1966. godine je rekonstruisana i adaptirana u jednu od najljepših ljetnih pozornica na Jadranu sa nešto preko 1000 mjesta, mada, po potrebi, može da primi i preko 1500 posjetilaca. Na južne zidine ove tvrdjave naslanjaju se tzv. “Magareća vrata”, koja su otvorili Austrijanci u 19. vijeku.

text: http://www.hercegnovi.cc

Španjola je tvrdjava čija je gradnja započela za vrijeme turske vladavine u 15. vijeku, ali je svoj današnji izgled dobila po Špancima, koji su je obnovili, kao i neke druge gradske tvrdjave, i nastavili sa njenom gradnjom za vrijeme svoje jednogodišnje vladavine gradom. Prvobitno ime joj je bilo tvrdjava “Gornji grad”.

Sadašnji oblik je dobila u vrijeme druge Turske vladavine u 16. vijeku. Nalazi se na sjeverozapadnoj strani grada, na brežuljku Bajer, na visini od oko 17 metara.

text: http://www.hercegnovi.cc

Nalazi se u centru Tivta. Ovaj kompleks predstavlja skladnu renesansnu cjelinu sa ponekim detaljom kasne gotike. Sastoji se iz pet objekata: kuće za stanovanje, ekonomske kuće, crkvice – kapele posvećenu Sv. Mihovilu, zatim tremom – ulaznim kapitom sa višenamjenskom primjenom.
Danas revitalizovani spomenik ima ovovremenu namjenu: stambena zgrada pretvorena je u galerijski prostor, a vrtu ljetnu pozornicu. U njemu se organizuju izložbe, književne večeri, koncerti i dr., a sve u sklopu Centra za kulturu Tivat koji jos u svom sastavu raspolaže sa kino salom tj. salom za izvođenje pozorišnih predstava.

text: www.tivat.com

Mala tvrđava pri moru, Citadela, je kula sa zidinama građenim za vrijeme različitih osvajača, o čemu iz mletačkog perioda stoji već pomenuti natpis iz 1702. godine blizu kapucinskog samostana. U njenim temeljima treba tražiti tragove začetka Herceg Novog. Stradala je za vrijeme potresa 1979. godine i srušila se u more. Godine 1702. godine Petar Anđelo Manjospojio je gornji dio Donjega grada jakim zidom sa Citadelom i tako je sav grad opasao debelim zidovima.

text: http://www.herceg-novi.me

Most Blaža Jovanovića sagrađen je pedesetih godina prošlog vijeka i na neki način predstavlja simbol novog vremena i obnavljanja ratom porušene Podgorice.Sa ovim mostom je nastao potpuno novi grad na desnoj obali Morače. Most projektovao izuzetan stručnjak, prof. dr Branko Žeželj, u vrijeme kada je most, ne samo za Podgoricu i Crnu Goru, već i region, bio pravo arhitektonsko i građevinsko umijeće. Dobio je ime po narodnom heroju i prvom predsjedniku Crne Gore. Prvi put je rekonstrusan 1985.,a drugi 2009. Kada je dobio potpuno novu kolovoznu konstrukciju, ograde, pješačke staze i trotoare, a noseća konstrukcija i grede su estetski modifikovane. Postavljena je dekorativna rasvjeta i zaštitne barijere između kolovoza i trotoara, koji je popločan štampanim betonom.