Iako će vam reći da je Manito blizu Kapetanovog, iako je stvarno istina, učinjeće vam se da vas lažu.
Na dobrim i odmornim nogama treba oko 40 minuta, uskom i strmom, kamenitom , dijelom opasnom stazom na kojoj sam zamalo ostao bez đevojke. Na svu sreću sve je dobro prošlo, iako je, da kucnem u monitor, ranije bilo i teških povreda , pa čak i smrtnih slučajeva,jer nista ne može da prevari kao nestabilan kamen ili neiskusni članak. Prije nego što nastavim , ljudi čuvajte se varljivog sunca, da ne bi mirisali na jogurt sjutra dan. Planinski vjetrić i niska temperature znaju da zavaraju, a sunce dobro peče na ovim visinama đe je rijedak vazduh, još ako jepodpomognuto refleksijom stijena ufff. I nikako ne nosite maramu preko čela, jer nakon toga će vas ozbiljno shvatiti jedino na karnevalu ili utakmici sa crveno-bijelim timom. Znači šešir ili kačket. Nakon te kratke, ali naporne avanture od 45 minuta ugledaćete Manito jezero. Naziva se jos Brnjičkim po stjenovitom predjelu Brnika. Okolina jezera se naziva Jablanovac, a Moračka Kapa odavde udaljena je samo 3,5 km. Ljeti se često mogu sresti žedni konji, ali i stoka iz obližnjeg katuna Brnjik. Kako do ovog jezera ne postoji put, ono je bukvalno definicijanetaknute prirode. Čisto kao suza. Površine je 3 hektara, sa dužinom220, širinom 140 i dubinom 13m. Boja mu je tamnom zelena, na moment plava od zavisnosti od svijetla i ugla okle ga posmatrate. Nalazi se na nadmorskoj visini 1764 mnm.
Za Manito jezero vezana je jedna legenda koja ujedno objašnjava porijeklo njegova imena.Po predanju u jezeru se nalazila neka nemam u vidu konja i često je izlazila da opali po koju kobilu koja bi tu pasla, te nakon obavljenog se vraćala u jezero. E sad, na jezeru je često boravio sin lješanskog kneza Vojin, koji je tu čuvao stražu od Turaka. Vojin obožavatelj muzike,virtuoz na frulici, kojeg su čak vile dolazile da slušaju, nije imao milosti i morao je da drnda u svoju iritirajuću sviralu do te mjere da se ispizdio pomenutu neman koja ga je opalila repom u grudi. Nije ga puno boljelo, ostao je na mjestu mrtav. Grupi vile su toliko plakale za njim da stvoriše obližnji izvor koji se zove Kapi ili Vilina Voda, a kako našem narodu nikad nije dosta naziva, i Vilina Suza. Po Vojinu vrh dobi ime Vojinovac,a jezero nazvaše Manito. Što je dalje bilo sa nemani, ne pominje se, ako ništa zgodna je za đecu koja ne jedu spanać. Ipak za one što ne vole i sumnjaju u legende, evo informacije da je za njegovo ime zaslužan upravo put koji smo mi prešli do njegaJa lično i moje noge su pristalica upravo te teorije. Ipak koliko god da je boljelo, isplatilo se. Oči i duša su natjerale noge da oprostile sve napore.
