Petrovac se nalazi u prostranoj dolini na 18 kilometara od Budve, oivičen sa dvije strane brdima koja su zašla u more, a od mora je odvojen sa dvije pješčane plaže. Smješten u okviru pjescanog zaliva i okružen gustim borovim šumama. Nastao je u rimsko doba i pretpostavlja se da je to mjesto bilo jedno od stanica na rimskom putu uz jadransku obalu.
Najstariji naziv za Petrovac je Lastva, koji se prvi put pominje u Ljetopisu Popa Dukljanina. Ime “Petrovac na moru” to mjesto nosi poslije izglasanja nakon prvog svjetskog rata. Do tada se mjesto zvalo “Lastva” poznato po tvrđavi iz 16. vijeka. Lastva je spomenuta već 1307. godine od kralja Milutina.U XVI vijeku Mlečani su u Petrovcu sagradili tvrđavu Kastio (Castello), u kojoj je bio stacioniran Mletački garnizon. U istom periodu sagrađena je i sanitarna zgrada Lazaret, koja je služila u zdravstvene svrhe za smještaj bolesnika u vrijeme epidemija i kao karantin. Na ovom prostoru su se nalazili i magacini koji su služili za smještaj ulja, vina i drugih proizvoda koji su se odatle brodovima izvozili.
Crkve Sv. Tome i Sv. Ilije, obije iz XIV-XV vijeka, kao crkva Sv. Krsta u Novoselju sagrađena u XIV vijeku, ukrašena freskama sa početka XVII vijeka su u neposrednoj blizini Petrovca. Današnje naselje se počelo formirati krajem XVIII i početkom XIX vijeka, da bi danas prestavljalo atraktivno turističko mjesto. Krase ga male, sa stilom urađene kućice i dvorišta koja su puna brojnih ukrasnih zimzelenih drveća. Netaknuta priroda je upravo razlog zbog kojeg je puno posjećen. Posebnu draž joj daju ostrvca Katič i Sveta neđelja, koji su izazov za ljubitelje morskih dubina. Sa najistaknutijeg rta zapadno od Petrovca, a bježeći otmičarima, bacila se u more djevojka Ruža da bi ostala vjerna svome vjereniku Stevanu. Rt po njoj nosi ime Skočiđevojka.
Petrovačka plaža spada u zaštićene prirodne rezervate. Dužine je oko 600 m, crvenkaste boje pijeska, jedna od najposjećenijih na Budvanskoj rivijeri. Njen kupališni dio oivičen je uređenom obalom – šetalistem sa kafićima, restoranima, suvenirnicama itd. Poerd te pješčane plaže poznat je i po prelijepoj plaži Lučice. Pješačkim tunelom kroz rt na lijevoj strani izlazi se na stazu ka uvali i plaži Lučice. Ona predstavlja predivan kupališni lokalitet koji je i pored velike posjećenosti ostao prirodno netaknut. Udaljena je 500 metara od Petrovca ka jugu. Ima oblik malog zaliva, duga je 220 m, pješčana je na obali i morskom dnu, s plitkim dnom koje se pruža u more i šumom borova i čempresa u zaleđu.Izuzetno je velik broj sunčanih dana, od ranog proljeća do kasne jeseni. Guste borove šume i maslinjaci, toplo, čisto more i divne plaže obezbijeđuju gostima lijep i prijatan odmor. Oko kilometar južnije nalazi se plaža Buljarica, 2,5km duga sa prostranim zaleđem koje predstavlja veliki turistički potencijal. Sa sjeverne strane, ispod manastira Reževići nalazi se Perazića do, veoma lijepo izolovano mjesto.
‘Ušuškana’ lokacija grada prirodno je odredila vrstu turizma koji će se ovdje razviti. U Petrovac, naime, najčešće dolaze roditelji sa djecom, stariji i ljudi koji vole mirniji ambijent, ali gdje je sve na dohvatu ruke. Iako u jeku sezone bude gužve, ipak je ona mnogo manja nego u ostalim mjestima budvanske rivijere i sasvim je podnošljiva. Ovdje su: pošta, autobuska stanica, supermarket, nekoliko malih prodavnica, pijaca, apoteke, dom zdravlja, autoservis, noćni klub u zgradi stare tvrđave i više od dvadesetak barova, kafića i restorana. Petrovac je veoma privlačan i za ronioce, jer se u njegovoj blizini nalazi brodska olupina, a ostrvo Katič je amforište. Grad je dosta tih, nema preglasne muzike iz kafića, tako da je spavanje nenarušeno. Petrovčani su gostoprimljivi i lako je sa njima stupati u kontakt. Tu živi oko 2000 stanovnika, preko ljeta (jul – avgust) ta cifra može da se poveća na 10.000.
Petrovac je odlično povezan sa ostatkom primorja i središnjom Crnom Gorom. Nalazi se na Jadranskoj magistrali, a direktno je povezan magistralom sa Podgoricom. U špicu sezone kada su saobraćajnice oko izletničkih plaža često zakrčene, Petrovac ipak ‘lakše diše’.
