Doklea (lat. Doclea, Doklea, Dokleja, kasnije nazvanog Duklja) je stari rimski grad koji se nalazio u blizini Podgorice, na ušću Zete u Moraču. Nekada je bio glavni grad provincije Prevalitane. Najjužniji dio ove provincije se po tom gradu nazivao Dioklicija (Dioclitia). Kao Doklea (Doclea) prvi se put pominje kod Ptolomeja, a kasnije i u “Epitomi” Aurelija Viktora, u IV vijeku. Imenom Dioklea pominje se kod vizantijskih pisaca. Ne zna se kako je i kada Duklja opustjela. Konstantin Porfirogenit je spominje kao napuštene ruševine. Kad su Turci počeli 1474. širiti Podgoricu, srednjevjekovnu Ribnicu, upotrijebili su za gradske bedeme i kuće kamenje sa ruševina Duklje. O nekadašnjem njenom sjaju svjedoče ostaci masivnih zidova u obliku paralelograma, tragovi mosta preko Morače, mnogi stubovi, ruševine jedne palate ili hrama, koji okolni stanovnici zovu “carski dvor”, mnogi sarkofazi sa basreljefom i mnoge nadgrobne ploče s latinskim natpisima. U njoj je nađeno mnogo novca, poneki zlatni, većinom iz 2. i 3. vijeka. U nekim spisima iz kasnijeg srednjeg vijeka spominje se da je car Dioklecijan, koji je u stvari bio iz Solina, bio rodom iz ovog grada, da ga je on prvi osnovao i da se po njemu i prozvao.

Grad je sa tri strane ograničen rijekama. Leži na sastavu Morače i Zete, kao i iznad ušća Širalije u Zetu. U blizini Dokleje prolazila je značajna rimska komunikacija : put od Skadra, preko Bersumnuma , odnosno Berziminiuma (stara srednjevjekovna Ribnica, kasnije Podgorica) do Nerone.

Mada je svojim prirodnim položajem zaštićena rijekama sa tri strane, Dokleja je bila opasana bedemima, debljine od 2 – 2,30 metara, prilagođenim konfiguraciji terena. Osnova mu je izduženi nepravilni mogougaonik. Najjači bedem je bio na istočnoj strani. Na sjevernoj strani su još uvijek vidljivo više ostataka kula, a iznad ušća Širalije nalazio se bastion. Široka gradska ulica “via principalis”, na kojoj se nalazio svečani slavoluk, išla je pravcem sjeverozapad-jugoistok. Na sredini grada sjekla se sa drugom glavnom ulicom. Prema Širaliji se nalazila zapadna kapija. Na drugom kraju , prema Morači, nalazila se južna kapija i most preko rijeke. Oko zapadne kapije, pregrađene u III vijeku, pronađeni su svi ostaci carskih natpisa. U gradu su se, između ostalog, pored foruma nalazile tipično rimske zgrade – palate, kupatilo (terme), prostorija za gimnastičke igre (palastra) kao i dva hrama. U bazilici su nađeni tragovi mozaičkog poda.

Grad se vodom snadbijevao sa izvora Cijevne, preko vodovoda, koji je iznad rijeke Ribnice prolazio akvaduktom. Djelimično se drugim sistemom vodovoda snadbijevao vodom i sa brada Lise.

U rimskom periodu Dokleja je bila najznačajniji urbani centar na teritoriji današnje Crne Gore. U prvom vremenu rimske vladavine (provincija Ilirik, kasnije provincija Dalmacija) prije osnivanja provincije Prevalis , u ovaj grad su u manjem broju doseljavani isluženi veterani iz rimskih legija, ređe Italici koji su naseljavali primorska mjesta (Risan, Bigovo, Budvu i Ulcinj) pa isti nije imao status kolonije. Naime, imao je određenu samostalnost, kao centar ilirskog plemena Dokleata. Sa karakteristikom municipija se pominje od vremena Flavijevaca (vladavine Vespazijana). Stoga je u Dokleji je često gentilno ime bilo – Flaviji (Flavii), a kao ženski kognomen često je ime Tertula (Tertulla) koje je nosila žena imperatora Tita i baba imperatora Vespazijana. Sa osnivanjem provincije Prevalis, grad je postao njen centar, mada je na seockom području oko grada romanizacija bila veoma slaba.

Preuzeto sa Wikipedie

icon-car.png
Grnčar

loading map - please wait...

Grnčar 42.569445, 19.823117