Komovi se nalaze u istočnom dijelu Crne Gore između rijeka Lima, Tare i Drčka. Krečnjačkog su sastava i predstavljaju granicu sa Prokletijama. Osim Prokletijama okruženi su Bjelasicom i Planinicom.U početku je to samo bio Kom, ali 1878. godine plemenskom podjelom pašnjaka podijeljen je na Kučki, Ljevoriječki i Vasojevićki Kom. Baš tako se i zovu njegova tri vrha. Između Vasojevićkog i Kučkog nalazi se udolina Međukomlje nastala kao posljedica lednika. Komovi se smatraju jednom od najljepših planina u Crnoj Gori i šire. Veliki su izazov za planinare, avanturiste i ljubitelje prirode. Sa njegovih vrhova (Vasojevicki 2460mnm, Kučki 2487mnm, Ljevoriječki 2468 mnm) vidi se gotovo cijela Crna Gora. Baš zbog toga usponi na ove vrhove prestavljaju veliku atrakciju, kao i kružna tura oko Komova (18km). Mnogobrojni katuni nalaze se na okolnim visoravnima Štavna, Ljuban, Rogam, Turjak i Carine. Nekada su vrhovi Komova bili šiljati, ali su erozijom zaobljeni, a od erozivnog materijala stvoreni su sipari koji ih okružuju. Iako su sami vrhovi ogoljeni Komovi važe za planinu sa veoma bogatim biljnim svijetom. Otkriveno je čak više endema (Pančićev odoljen, Kemerov žuti mak, Valerijana bertiscea,Androsace mathildae…). Na obroncima Komova izvire Opasanica koja sa Verušom formira Taru. Komovi su bogati i šumama (bor, jela, smrča, hrast, bukva, javor, jasen, omorika, molika) i divljači (vuk, međed, divlja svinja,divokoza srna), te osim planinara i lovci su česti posjetioci. Visoravan Štavna predstavlja bazu i za jedne i za druge, tu su izgrađene planinarske kolibe i sa tog mjesta počinju sve akcije. Postoje prijedlozi da Komovi dobiju status Nacionalnog parka jer po ljepoti, posebnosti i sadržaju svakako to zaslužuju.
Legenda:
Legendi o Komovima ima više, a najčešći akteri su Vile sa Komova, pa tako i u ovoj. Jednom su se divokoze našle zarobljene među stijenama na Kučkom Komu. Za to su čuli Kuči i uputili se ka njima.Divokoze, međutim, spasi glas iz Viline pećine koji naredi da se pozovu “Karimani s mora” da krampovima i maljevima rasjeku zidove Koma. Tako su oni razbili stijene i sve divokoze osim tri su pobjegle. ’Neka to bude ljudima tza večeru” presudi opet glas iz pećine.
