Podgorica je glavni grad Crne Gore, nalazi se zetsko-bjelopavlićkoj ravnici i na pet rijeka: Morači, Ribnici, Zeti, Cijevnoj i Sitnici. Grad je preživioznačajne istorijske događaje, kroz njega su prošli i prolaze ljudi različitih nacionalnosti i vjere, podnosio je ratove, plemenske sukobe, mijenjanje imena, kao i mnogeosvajaće pod čijom se vlašću mijenjao. Podgorica je nastala je u rimsko doba kada je nosila naziv Birziminium, a u sredenjem vijeku su je naselili Sloveni i tada je dobila naziv Ribnica. U II svjetskom ratu bombardovana je više od 70puta i skoro je sravnjena sa zemljom, a procvat je doživjela u doba Josipa Broza Tita kada se zvala Titograd. Ime koje danas nosi dobila je po brdu Gorica u čijem podnožju se nalazi. U doba Ilira u ovoj kotlini su živjeli pripadnici dva ilirska plemena – Labeati i Dokleati. Dok su Labeati naseljavali područje od Skadra do današnje Podgorice, Dokleati su bili nastanjeni u dolini rijeke Zete i njihovo najrazvijenije naselje zvalo se Duklja. Grad se nalazio na oko tri kilometra sjeverozapadno od današnje Podgorice, a njegovi ostaci i danas se mogu vidjeti na tom poznatom arheološkom nalazištu.
Podgorica predstavalja glavnu raskrsnicu puteva u Crnoj Gori, ima izvanredan geografski položaj, nalazi se u središtu države i na raskrsnici primorskog i planinskog područja.Smješetan je u kotlini Skadarskog jezera i blizu je Jadranskog mora, pa je kao plodna ravnica sa povoljnim klimatskim uslovima uvijek privlačila ljude i bila veoma pogodna za naseljavanje. Danas Podgorica predstavlja glavni politički, saobraćajni, privredni, demografski, kulturno-obrazovni inaučni centar Republike. Grad se posljednjih nekoliko godina veoma razvio, izgrađeno je puno modernih zgrada, solitera, hotela, saobraćajnica, igrališta, a do aerodoroma u Golubovcima će se ubrzo mnogo lakše i brže dolaziti jer je u toku izgradnja mini-zaobilaznice. Glavna gradski trag je i dalje mjesto okupljanja omladine, ali i roditelja koji ovdje mogu slobodno pustiti djecu da se igraju. Glavna ulica je Ulica Slobode, koja je i gradski korzo, dok pješačku zonu čine Njegoševa i Hercegovačka ulica, s buticima i kafićima. S obzirom na to da je u Drugom svjetskomratu Podgorica mnogo puta bombardovana i, stoga, gotovo sasvim porušena, nije ostalo puno spomenika kulture koji se danas mogu vidjeti. Jedan od sačuvanih spomenika je Sahat-kula iz XVIII. vijeka, a jedina cjelina koja još podježa na nekadašnja vremena je Stara varoš sa uskim ulicama i kamenim kućama. U Staroj varoši su i dvije džamije (Osmanagića i Doganjska džamija), a od dinastije Petrovića ostao je dvorac kralja Nikole u parku Kruševac koji je danas Centar za savremenu umjetnost.Ono što Podgoricu danas čini prepoznatljivom i što je postalo njen symbol je most Milenijum koji povezuje lijevu i desnu obalu Morače. Dug je 140 km, a krase ga piloni u visini od 57 metara.
