Zabojsko jezero nalazi se na Sinjajevini, u njenom jugoistočnom dijelu, iznad kanjona Tare, a ispod masiva Divjak. Jezero je pod zaštitom i pripada Nacionalnom parku Durmitor. Naziv je dobilo po obližnjem selu Zaboj. Od Mojkovca je udaljeno pko 35 km, a do njega se može doći i iz pravca Žabljaka pješakom stazom. Ovo jezero je jedno do najdubljih u Crnoj Gori, maksimalna dubina mu je skoro 19 m, a prosječna oko 6m. Ipak, površina mu nije velika (27.600 m²). Nalazi se na nadmorskoj visini od 1.477 m, vodu dobija od nekoliko izvora i otapanjem snijega, a gubi je isparavanjem i oticanjem prema Dobrilovini i Tari. Okruženo je četinarskom šumom koju mještani zovu Jezerska gora, pa se ta visoka stabla smrče, jele i bora ogledaju u zelenoj i veoma bistroj vodi jezera. Idealno je za kampovanje, na livadi pored jezera su i drvene klupe i stolovi, a nedaleko od jezera je i kafana.
I za ovo jezero je vezana legenda kao što je to slučaj sa mnogim našim jezerima. Po toj legendi jezero je postojalo na desnoj obali Tare, na planini Zaboj. Jedna čobanica koja je na tom jezeru napajala stoku ostade trudna, a nije bila udata, pa, kako bi prikrila sramotu, ona udavi tek rođeno dijete, i pobjegne u manastir Dobrilovina. Poče za kaluđere čuvati ovce na Jelinoj gori, ali je Bog kazni za njeno zlodjelo tako što jakim vjetrom podiže svu vodu iz jezera i sruči je na nju i Jelinu goru. Tako se jezero premjesti sa Zaboja na lijevu obalu Tare, ali mu ime ostade, a na mjestu nekadašnjeg jezera sada je velika livada.
