Ove planine se pružaju centralnim dijelom Crne Gore, i to smjerom istok-sjeverozapad. Neki geografi pripisuju Moračke planine Sinjajevini. Kad sam već počeo nespretno da “kradem” informacije iz detaljnog vodiča gdina Vinceka i drugara, biću precizan i “prepisati” precizne informacije da kompleks Moračkih planina sa zapadaokružuju greben i visoravan Lola, sa jugozapada pašnjačka visoravan planine Lukavice, sa dva inpozanta Žurima (Mali i Veliki) i široki kanjon izvorišta rijeke Morače na sjeveru i sjeveroistoku. Od vrhova ističu se pomenuti Žurimi, Kapa Moračka, Zagradac, Stožac i Maganik sa Međedim vrhom. Moračkim planinama pripadaju i Lola i Tali. Ali to nije sve jer postoji još niz vrhova preko 2000 mnm i naravno specijalna ponuda, dva glacijalna bisera, Kapetanovo i Manito (aka Brnjičko) jezero. Ono što me posebno oduševilo u kontaktu sa dijelom ovih planinama su pašnjaci, potoci,šarenilo velikog broja vrsta cvijeća i ostalih biljki, a sa druge strane kao kontrast njima ostaci snijega, sipari, surovi kamen i umjetničke kraške skulpture koje je priroda znalački vajala cijelu vječnost. Na planinama se nalazi i veći broj katuna, ali na žalost i divlje gradnje. Osim za trekking pogodne su iza biciklizam, alpinizam, free climbing, a i Kapetanovo jezero je na glasu kada je ribolov u pitanju.
