Godinje je selo u Crmnici udaljeno 4 kmod Virpazara u brdu iznad jezera. Selo broji oko 100 kuća. Posebno je iz više razloga, a glavni je naravno njegova nevjerovatna arhitektura seoskih kuća, koja je u oko upala čak i cjenjenim svjetskim arhitektama. Sve kuće, od kojih neke i iz srednjeg vijeka međusobno su povezane tunelima i hodnicima.Na taj način se iz prve kuće moglo doći do poslednje u selu. Pojedine, one više služile su kao osmatračnice za vrijeme napada Otomanskog cartsva. Upravo taj problem je i bio ključni za ovakavu neobičanu arhitekturu. No , to je i imalo rezultata jer je Godinje jednood rijetkih mjesta u CG koje nikad nije palo pod Tursku vlast. Koliko god pokušavali fa ga osvoje, Turke je nadmudrio uvjek taj sistem tunela. Zbog toga je i granica bila iznad sela. Zidovi kuća su debeli, imaju puškarnice, a na jednoj se nalazi i grb Crnojevića, apoznato je da je jedna kuća bila letnjikovac Balšića. Preko puta sela nalazi se i crkva Svetog Nikola i sa tog mjesta se pruža najljepši pogled na cijelo selo. Osim ratovanja sa Turcima, starosjedioci, bratstvo Lekovića (u ovome selu gotovo svi su Lekovići) se proslavilo i u oslobađanju Virpazara nakon Italijanske okupacije. Stanovništvo se bavilo, a i danas se bavi, uglavnom vinogradarstvom i manje stočarstvom. Upravo od čuvenih crmničkih vina Godinje ima najboli vranac, koji je tu i nastao. Čuveni su i godinjski luk i loza. Centar dešavanja u selu je bilo guvno u donjem djelu sela đe su održavana slavlja i priredbe. Selo obiluje i sa desetak izvora pitke vode, od kojih jedan ima i svoju legendu. Selo je danas prilično napušteno, ali radi se (doduše sporo) na njegovoj revitalizaciji kroz pospješivanje proizvodnje vina i turističu promociju.
Legenda o izvoru
“Pod lješkovinama ( lješnicima ) odigrao se, po predanju, jedan veoma čudan događaj. Osnivač bratstva Lekovića ( koji žive u selu Godinje ) – Leka, srio je jarca sa mokrom bradom. Jurivši za njim, sustigao ga je kod izvora. Tu ga je vidio kako pije vodu, i riješio da ga ubije, kako taj izvor nikada ne bi presušio. I dan danas, ovaj izvor, ni ljeti, ni zimi – ne presušuje.”
Crnogorska ljepotica u Londonu 1907. godine.
“Jedan događaj posebno je proslavio ovo selo u svijetu. Naime, u Londonu se 1907. godine održavalo takmičenje najljepših žena svijeta. Kralj Nikola je trebao da pošalje predstavnicu Crne Gore na to značajno takmičenje. Da bi pronašao najljepšu, kralj je poslao glasnike po crnogorskim selima da traže lijepe đevojke. Tako su naišli na lijepu Milenu Delibašić. S obzirom na tradicionalizam, njen otac se jako usprotivio šiljanju njegove kćerke na ovo takmičenje. Međutijem, na veliko insistiranje kralja Nikole, on je morao prihvatiti ovu odluku. Milena je na takmičenju bila najzapaženija. Mnogi su se otimali za njen ostanak u Londonu i dalji angažman, a čak joj je ponuđen i brak, od strane jednog velikog bogataša. Ipak, ona se vratila u domovinu i udala za momka Lekovića iz Godinja. Kada je kralj Nikola upitao, zašto se nije udala tamo, ona je odgovorila da je kralj nije poslao da se tamo uda, već da prikaže crnogorsku ljepotu. I danas se u Godinju, u jednoj od kuća Lekovića, čuvaju slike i isječci iz poznatih svjetskih novina, koje su objavile priču o ovoj prelijepoj Crnogorki, koja je odbila bogatstvo i slavu, i vratila se da živi u Crnu Goru, u veoma teškim uslovima.”
