Tri sestre, ili Tre sorele, kako se izvorno na prostorima Boke kaže. U staroj kamenoj kući, na samoj pjeni od mora, tri sestre, tri djevojke mlade, Filomena, Gracijana i Rina, zaljubile su se u istog čovjeka, mornara Jerka, Novanjanina. Bile su nadaleko poznate po ljepoti i čestitosti.Njegovo srce nije moglo odoljeti toj ljubavi, ali nije moglo ni da se odluči za jednu od tri sestre. Zato je i otplovio starim jedrenjakom ka dalekim pučinama. Konačnu odluku trebalo je donijeti po njegovom povratku sa duge plovidbe. Pa ipak, kod ove obične kuće ima i nešto neobično: svaka soba ima svoj krov i po jedan prozor koji gleda na more. Zapravo, sada samo onaj treći prozor gleda na more, pošto su druga dva zazidana. Sestre su, svaka sa svog prozora, dočekivale i ispraćale sve brodove i pomorce, ne bi li sačekale jednog jedinog mornara, svoju jedinu ljubav – Jerka. Zavjetovale su se da će ga čekati dok su žive. Dogovorile su se još i to da ako neka od njih umre, preživjele sestre zazidaće prozor pokojnice.Mornar Jerko nije se vraćao sa plovidbe, a dvije sestre su umrle čekajući ga, svaka na svojem prozoru. Tako su zazidani prozori Filomene i Gracijane, a prozor najmlađe Rine ostao je otvoren. Za njom nije imao ko da sklopi škure. Tre sorele odolijevale su svakakvom vremenu. Nije strušena ni u potresu, te i danas kuća stoji kao nijemi svjedok velikih, nesrećnih ljubavi. Na žalost, u zgradi pod zaštitom države uselio se novokomponovani vlasnik, koji nije želio da mu dvije sobe ostanu u mraku. Porušio je i predanje, a što ne bi, kada mu niko ne brani. Pare, pare – gospodare!
Slavko Mandić
